Područje oko akumulacije Modrac bogato je šumama i šumskim zemljištem koje zauzima značajan dio ukupnog prostora. Površina šuma i šumskog zemljišta iznosi oko 2.624 hektara, što predstavlja približno trećinu obuhvata prostornog plana. Od ukupne površine, 41,8% čini državno, a 58,2% privatno šumsko zemljište. Takav odnos vlasništva pokazuje da lokalne zajednice imaju veliku ulogu u upravljanju i očuvanju šumskih resursa.
Unutar ovog prostora zastupljeni su različiti tipovi šuma. Najviše je prisutnih izdanačkih šuma koje zauzimaju oko 1.338 hektara. Ove šume nastaju prirodnim obnavljanjem nakon sječe, tako da dominiraju mladi izdanci iz panjeva prethodnih stabala. Izdanačke šume imaju manju ekološku stabilnost od visokih šuma, ali su važne za zaštitu tla i pejzažnu raznolikost. Pored njih, evidentirane su i visoke šume koje zauzimaju više od 700 hektara, u državnom i privatnom vlasništvu. Visoke šume nastale su prirodnom obnovom iz sjemena, te se odlikuju većom vrijednošću u ekološkom i ekonomskom smislu. Osim toga, u obuhvatu plana zabilježene su i šumske kulture, goleti i višeklasne parcele.
U vegetacijskom smislu, područje oko jezera pripada klimazonalnom pojasu hrasta i običnog graba. Na sjevernoj obali akumulacije, u predjelu od brane prema Kiseljaku, očuvana je tipična zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum illiricum). Ova zajednica predstavlja prirodnu šumsku zonu koja se razvila u skladu s klimatskim i edafskim uslovima. U višim dijelovima, na obroncima i padinama Majevice, zastupljene su šume bukve, dok su u određenim dijelovima prisutne i šume crnog i bijelog bora (Pinetum nigrae-silvestris).
U dolini rijeke Spreče i njenih pritoka javljaju se obalne šume crne johe (Alnus glutinosa), vrbe (Salix alba) i poljskog jasena (Fraxinus oxycarpa). Ove šume imaju poseban značaj jer rastu na vlažnim terenima i formiraju pojaseve uz riječne tokove. Njihova funkcija je višestruka: štite obale od erozije, obogaćuju zemljište organskom materijom i čine važno stanište za različite vrste životinja.
Pored šuma, značajan dio vegetacije čine močvarna staništa koja se razvijaju u plitkim obalnim dijelovima akumulacije. U ovim zonama dominira trstika (Phragmites communis), visoki šaševi i rogoz. Ova hidrofilna vegetacija ima izuzetnu ekološku ulogu jer predstavlja prirodni filter za pročišćavanje vode, smanjuje zagađenja i doprinosi stabilnosti vodenog ekosistema. Močvarne zone su ujedno i staništa brojnih riba, vodozemaca i ptica.